| Привреда || Комуналне делатности || Урбанизам || Пољопривреда || Заштита животне средине || Туризам || Образовање || Култура || Социјална заштита || Здравство || Спорт || Омладина || Информисање || Ванредне ситуације || Верске заједнице || Цивилне организације || Заједница || Месне заједнице |

   2025.06.30.
ПОРОДИЦА С ТРОЈЕ ДЕЦЕ ПРОНАШЛА ДОМ У МАРТОНОШУ

Додела бесповратних средстава за куповину сеоских кућа из програма Министарства за бригу о селу Владе Републике Србије, од самог старта наишао је на велику заинтересованост у кањишкој општини, па је пропорционално броју становника по броју купљених и усељених кућа међу ...

   2025.06.27.
Дворци Војводине добијају филмске записе

Дворци Војводине у наредних неколико месеци добиће филмске записе који ће служити, како у сврху њихове обнове, тако и туристичке промоције. Ови записи настају у оквиру прекограничног пројекта Castle", где је један од партнера Удружење грађана "Cinema" из Кањиже. Управо у ...

   2025.06.25.
Завршен је још један Камп мултикултурализма у Кањижи

У два термина кампа учествовало је укупно 144 ученика из 16 војвођанских школа, који су се кроз игру, тимски рад и заједничке активности међусобно упознавали и стицали нова пријатељства. 
Потпредседик Покрајинске владе, покрајински секретар Роберт Отот присуствовао је ...

   2025.06.24.
Једино се у Кањижи спроводи подводна екстензија кичменог стуба

У Специјалној болници за рехабилитацију Бања Кањижа попуњеност капацитета у прошлој години била је преко 85 посто, што је за 15 посто више него 2023. године. 
Сезона овде траје преко целе године, па се и ове сезоне стално тражи место више.  
Због добрих услова и квалитетних ...

   2025.06.24.
Скрајнутост као рецепт за дужи живот

Ако се од Новог Сада запутите ка Новом Селу и потражите помоћ од Гугл навигације, притом одбијете опцију да идете ауто-путем до Бикова па до одабране дестинације, онда будите спремни на труцкање атаром добрих седам километара од Бачког Душанова до Орома. 
Срећом, пред ...

 
Претрага
 

   2014.02.26.
Мале Пијаце

Male Pijace – uzalud bismo ovaj naziv tražili čak i najboljim geografskim kartama izdatim pre 1935. godine, iako ima izvrstan položaj: plodno ostrvo u zagrljaju Telečke visoravni (ovde je zovu: Orompart), nekada čuvenog Kiriša i neplodnog Jaraša, na susretu peskovitog zemljišta sa crnicom, brežuljaka sa pašnjacima i ovih sa ritovima – Severna Bačka u minijaturi. Kiriška Pijaca (Körös-piac), a od 1938. konačno Male Pijace (Kispiac) je zakasneli naslednik prastarih naselja, čija se istorija gubi u krvavim olujama daleke prošlosti, na koje ukazuju samo pojedini nazivi ili po koji stari grob (najznačajnije nalazište je otkriveno kraj Kiriša 1964. godine – iz dobe seobe naroda) svedoči o prisustvu čoveka od davnina.
U srednjem veku na ovom raznolikom tlu nalaze se dva sela. Prvo – 1333. – Pusta Ighaz (Puszta-Egyház) koje i nakon više decenijske turske vladavine, 1590. godine još uvek ima 22 oporezovanih kuća (kada na primer Senta ima samo 8). Nešto kasnije se javlja „Vastorok” ili „Vastorka”, a potom – vekovima samo pustoš, sa po kojim zalutalim imenom, koja predanje deformiše, ali se lako mmože pratiti: Puczai Puszta, Pucsut, Pucs, ili Stara Torina – Salatornja. Biografija drugog starog naziva se takođe lako prati: Ostorak – Ostora – Ostorka – Ustorka, a „objašnjenje” se sâ mo nudi narodnoj etimologiji: toliko je daleko od svega, kao vrh biča (mađarski: ostor).

U međuvremenu je istorija izmenila status ovog kraja: prestaje turska vladavina, a celo ovo područje se orijentiše prema graničarskom Martonošu i dugi niz godina – sve do nedavnina – deli njegovu sudbinu u dobru i zlu.

Pored srpskih graničarskih porodica koje uživaju određene beneficije – a neki od njih (Eremićevi, Đurišićevi) postaju plemići i steknu posede i kraj Kiriša – sredinom XVII. veka naseljavaju se mađarski kolonisti koji rade kao nadničari na imanjima posednika. Grade se salaši, formira se za ovo područje karakterističan salaški region i razvija se tipičan način življenja: leti na salašu, zimi u selu.
Opustošeni kraj se dakle ponovo naseljava: kraj starih ruševina, ili čak od njihovih ostataka, na njihovom mestu dižu se nove zgrade u koje se useljavaju siromašni salašari. Neki od njih stiču male posede, na njima podižu svoje domove.

No, bez obzira na tužbe, kraj koji se označava nazivima: Martonoški salaši, Kiriš, Oštorak, Stara Torina ili Szalatornya, i dalje se naseljava. Godine 1874. gradi se prva škola (na Subotičkom putu), čuvena čarda, u koju zalaze i „bećari” i kraj puteljaka se formiraju nizovi salaša, sa tendencijom koncentracije u naselje.

Krajem XIX. i početkom XX. veka, paralelno sa razvojem robne proizvodnje i dinamičnijim razvojem saobraćaja, dolazi do izražaja pogodan položaj današnjih Malih Pijaca za razmenu robnih viškova okolnih područja koja su se specijalizovala za proizvodnju određenih kultura: žito, kukuruz, vino, voće, stoke i stočnih proizvoda. Ovde se održavaju ogromne pijace koje podjednako posećuju Subotičani, Horgošani, Kanjižani, Oromčani, kasnije i Velebićani, Trešnjevčani, pa čak i Čantavirci. Lokacija pijaca se menja zavisno od materijalnog uticaja pojedinog trgovca ili gostioničara (Ilija, Vereš, Kenjereš, Goldštejn) na opštinske očeve u Martonošu, pa se – zavisno od toga u čijem je regionu, menja i naziv pijace: Goldštejnova, Ilijina itd. ali ostaje činjenica velikih i malih čuvenih pijaca.

Razvoj jedne privredne grane utiče i na druge: podstiče njihov razvoj. Tako se u selu razvija vinogradarstvo, ratarstvo, stočarstvo, ribolov na Kirišu, čija je plitka, ali plahovita voda okretala ogromne točkove sedam vodenica (nazvanih „potyogók”). Domaća radinost, a posebno korparstvo – nasleđeno iz Martonoša – je takođe u punom cvatu. Blizina okolnih naselja je međutim – pored očite koristi – prouzrokovala da se selo nikako nije moglo osamostaliti.
Zaostalost, položaj „bogu iza leđa” nestaje tek pedesetih – šezdesetih godina, zahvaljujući elektrifikaciji, priključnom putu, razvoju školske mreže, amaterske kulturne delatnosti, izgradnji doma zdravlja i doma kulture, jačanju društvenog sektora u poljoprivredi (PK „Bačka” Horgoš). Sve ovo ubedljivo govori o perspektivama kako naselja, tako i njegovih oko 3.800 stanovnika, koji – verno čuvajući svoje tradicije, znaju se otvoriti prema novom, zaslužujući time položaj pažnju i simpatije.