| Привреда || Комуналне делатности || Урбанизам || Пољопривреда || Заштита животне средине || Туризам || Образовање || Култура || Социјална заштита || Здравство || Спорт || Омладина || Информисање || Ванредне ситуације || Верске заједнице || Цивилне организације || Заједница || Месне заједнице |

   2023.11.30.
Бања Кањижа обележила 110 година постојања

Свечаним програмом прослављен је јубилеј бање која ради дуже од једног века. 
Херман Грунфелд, предузетник из Кањиже већ је почетком 1900. године заговарао отварање бање. То се, напокон и догодило 1913. године и од тада ова установа се непрекидно развија, годишње прихватајући ...

   2023.11.29.
Ускоро могуће проширење индустријске зоне у Хоргошу

У првом реду, српска и мађарска влада планирају изградњу једног железничког контејнерског терминала. 
Захваљујући изградњи пруге Сегедин-Суботица, поновном функционисању железничког превоза, градњи брзе пруге која ће повезати Будимпешту и Београд, те продуженом радном ...

   2023.11.29.
Кренуо путнички саобраћај на прузи Суботица – Сегедин

Прва композиција кренула је у 5.19 часова из Сегедина. Међу првим путницима били су Јанош Лазар, мађарски министар саобраћаја. Путнички возови ће на овој линији саобраћати пет пута у оба правца. 
Велико интересовање пратило је полазак ове прве линије, јер је након дугог ...

   2023.11.25.
У Адорјану нико није остао гладан

На Међународни фестивал хурки и кобасице у Адорјан је данас пре подне стигло више од 100 екипа из Војводине, али и из Словачке, Ердеља и Мађарске. 
Током читавог преподнева посетиоце фестивала забављале су групе које су свирале свадбарску музику. Осим из целе Војводине, ...

   2023.11.24.
Партнерске консултације и радионице у регији Карпатског басена

У Кањижи се под овим називом одржава вишедневна конференција. Фокус овог саветовања је спровођење и могућности развоја Струковног програма у 2023/2024 години. 
Тродневни програм организују Регионална мрежа за едукацију одраслих и Национални институт за културу из Лакителека ...

 
Претрага
 

   2014.02.26.
Мале Пијаце

Male Pijace – uzalud bismo ovaj naziv tražili čak i najboljim geografskim kartama izdatim pre 1935. godine, iako ima izvrstan položaj: plodno ostrvo u zagrljaju Telečke visoravni (ovde je zovu: Orompart), nekada čuvenog Kiriša i neplodnog Jaraša, na susretu peskovitog zemljišta sa crnicom, brežuljaka sa pašnjacima i ovih sa ritovima – Severna Bačka u minijaturi. Kiriška Pijaca (Körös-piac), a od 1938. konačno Male Pijace (Kispiac) je zakasneli naslednik prastarih naselja, čija se istorija gubi u krvavim olujama daleke prošlosti, na koje ukazuju samo pojedini nazivi ili po koji stari grob (najznačajnije nalazište je otkriveno kraj Kiriša 1964. godine – iz dobe seobe naroda) svedoči o prisustvu čoveka od davnina.
U srednjem veku na ovom raznolikom tlu nalaze se dva sela. Prvo – 1333. – Pusta Ighaz (Puszta-Egyház) koje i nakon više decenijske turske vladavine, 1590. godine još uvek ima 22 oporezovanih kuća (kada na primer Senta ima samo 8). Nešto kasnije se javlja „Vastorok” ili „Vastorka”, a potom – vekovima samo pustoš, sa po kojim zalutalim imenom, koja predanje deformiše, ali se lako mmože pratiti: Puczai Puszta, Pucsut, Pucs, ili Stara Torina – Salatornja. Biografija drugog starog naziva se takođe lako prati: Ostorak – Ostora – Ostorka – Ustorka, a „objašnjenje” se sâ mo nudi narodnoj etimologiji: toliko je daleko od svega, kao vrh biča (mađarski: ostor).

U međuvremenu je istorija izmenila status ovog kraja: prestaje turska vladavina, a celo ovo područje se orijentiše prema graničarskom Martonošu i dugi niz godina – sve do nedavnina – deli njegovu sudbinu u dobru i zlu.

Pored srpskih graničarskih porodica koje uživaju određene beneficije – a neki od njih (Eremićevi, Đurišićevi) postaju plemići i steknu posede i kraj Kiriša – sredinom XVII. veka naseljavaju se mađarski kolonisti koji rade kao nadničari na imanjima posednika. Grade se salaši, formira se za ovo područje karakterističan salaški region i razvija se tipičan način življenja: leti na salašu, zimi u selu.
Opustošeni kraj se dakle ponovo naseljava: kraj starih ruševina, ili čak od njihovih ostataka, na njihovom mestu dižu se nove zgrade u koje se useljavaju siromašni salašari. Neki od njih stiču male posede, na njima podižu svoje domove.

No, bez obzira na tužbe, kraj koji se označava nazivima: Martonoški salaši, Kiriš, Oštorak, Stara Torina ili Szalatornya, i dalje se naseljava. Godine 1874. gradi se prva škola (na Subotičkom putu), čuvena čarda, u koju zalaze i „bećari” i kraj puteljaka se formiraju nizovi salaša, sa tendencijom koncentracije u naselje.

Krajem XIX. i početkom XX. veka, paralelno sa razvojem robne proizvodnje i dinamičnijim razvojem saobraćaja, dolazi do izražaja pogodan položaj današnjih Malih Pijaca za razmenu robnih viškova okolnih područja koja su se specijalizovala za proizvodnju određenih kultura: žito, kukuruz, vino, voće, stoke i stočnih proizvoda. Ovde se održavaju ogromne pijace koje podjednako posećuju Subotičani, Horgošani, Kanjižani, Oromčani, kasnije i Velebićani, Trešnjevčani, pa čak i Čantavirci. Lokacija pijaca se menja zavisno od materijalnog uticaja pojedinog trgovca ili gostioničara (Ilija, Vereš, Kenjereš, Goldštejn) na opštinske očeve u Martonošu, pa se – zavisno od toga u čijem je regionu, menja i naziv pijace: Goldštejnova, Ilijina itd. ali ostaje činjenica velikih i malih čuvenih pijaca.

Razvoj jedne privredne grane utiče i na druge: podstiče njihov razvoj. Tako se u selu razvija vinogradarstvo, ratarstvo, stočarstvo, ribolov na Kirišu, čija je plitka, ali plahovita voda okretala ogromne točkove sedam vodenica (nazvanih „potyogók”). Domaća radinost, a posebno korparstvo – nasleđeno iz Martonoša – je takođe u punom cvatu. Blizina okolnih naselja je međutim – pored očite koristi – prouzrokovala da se selo nikako nije moglo osamostaliti.
Zaostalost, položaj „bogu iza leđa” nestaje tek pedesetih – šezdesetih godina, zahvaljujući elektrifikaciji, priključnom putu, razvoju školske mreže, amaterske kulturne delatnosti, izgradnji doma zdravlja i doma kulture, jačanju društvenog sektora u poljoprivredi (PK „Bačka” Horgoš). Sve ovo ubedljivo govori o perspektivama kako naselja, tako i njegovih oko 3.800 stanovnika, koji – verno čuvajući svoje tradicije, znaju se otvoriti prema novom, zaslužujući time položaj pažnju i simpatije.